Subota, 22. travnja 2017.

   U 7 sati smo dočekali gospodina Smita na glavnom kolodvoru u Antwerpenu, a zatim smo krenuli vlakom do zračne luke u Zaventemu. Tamo je Alidzhan prvi put provjeren.

   Svatko je skenira svoju putnu ispravu, pa tako je i Samad skenira, ali je prošao kroz pogrešna vrata. Posljedica: Alidzhan se više ne može vratiti među nas bez pomoći dviju zgodnih dama ... Mislimo da je to i bila njegova namjera.
   Nakon svih provjera u zračnoj luci, Boubacar je zaustavljen. U ručnoj prtljazi još je imao šampon, dezodorans za kožu...

   Na kraju idemo autobusom do aviona. Boubacar ne može spustiti stolić koji smeta njegovim dugim nogama. Zato dobiva dva sjedeća mjesta i može spavati. Samad stavlja glavu na sjedalo ispred njega i odlazi na spavanje. Motor aviona pretjerano je glasan i iritantan. (Zrakoplov sa propelerima)


   Sjeli smo u Rigu i preuzeli auto. Moramo dugo čekati i to na kiši, ali i mokri od snijeg na 6 ° C. Samad kaže: "Je li to gotovo za danas ili ima još i od sutra?"
 
   Za kraj, zadnje iznenađenje - gospodin Smit napominje da auto ne može prebaciti u brzinu, to je valjda "automatski". Također ne može dohvatiti pedale zbog kratkih nogu. Na žalost, Bouba mu ne može pomoći. G. Smit postaje jako napet. Teško je postaviti pravilna položaj da bi mogao voziti automobil. Jedna stvar koju je gospodin Smit odmah našao bez problema bila je kočnica. Pri prvom kočenju svi smo poletjeli naprijed, što je izazvalo dosta smijeha!
   Bez novih problema stigli smo u naš hotel. Ostavili smo prtljagu u sobe i odlazimo jesti pizze, a zatim odlazimo u šetnju Tukumsom, te u supermarket za Boubanu.
   Gospodin Pacquée vodi nas na kuglanje i Alidzjan odlazi na piće. Eduardo postaje zvijezda kuglane jer ponekad nije znao u kojem smjeru treba bacati kuglu.

   Nakon dvije partije kuglanja neki od nas odlaze u sobu da se odmore, dok drugi odlaze na još jedno piće pa u sobe. Gospodin Smit, g. Pacquée i Alidzjan vraćaju se u Rigi u 23.00 kako bi dočekali učenike i nastavnike iz Hrvatske.
 

Nedjelja, 23. travnja 2017. - Riga

   Probudite se u sedam sati jer nam je već u osam sati doručka, a u devet sati odlazimo pješke do stanice u Tukumsu, a zatim dalje vlakom do Rige. Priključili su nam se i prijatelji iz Hrvatske.

   Boubacar odmah zaspi u vlaku. Dolazimo u Rigu i idemo do trga sa Latvijanskim kipom slobode gdje nas čeka naš vodič.

   Vidjeli smo smjene vojne straže, a što je tradicija kojom se ističe poštovanja Latvijske slobode. Naš vodič nam pokazuje stari dio grada Rige. Nakon dvosatne šetnje, svi smo bili jako gladni. Učenici su dobili nešto novca i imali smo pravo sami izabrati restoran. Nismo nikome htjeli reći o KFC-u. Naši nastavnici izabrali su drugi restoran sa nastavnicima iz Hrvatske. U 16.30 smo se sastali ispred Kipa slobode.

   Vraćamo se do željezničke stanice i vlakom natrag u Tukums. Po starome običaju, Bouba spava i u snu! Jasno je da je lijep spavač, jer su se djevojke odmah okupile oko pokraj njega.

   Po povratku u Tukums otišli smo u veliku šetnju po prirodi u kojoj je dominirala velika skulptura. Dan prije smo vidjeli i brzo hodanje. Ova je skulptura izrađena od metala. Samad kao majstor objašnjava materijal i tehniku ​​zavarivanja.
   Pokazali smo put našim hrvatskim prijateljima (wink Eduardo) do supermarketa. Mislili smo da će restoran u hotelu biti otvoren, ali to je bila pogreška ... Ponovo natrag u supermarket. Srećom, već znamo pu!


   Nakon večere Boubacar je u sobi brzo ponovno zaspao. Mi ostali smo gledali neki film na nekom kanalu, dok su nastavnici bili u sobi sa prijateljima iz hrvatske. U ponoć svi su već zaspali, ali osim Samada.

 
Ponedjeljak, 23. travnja 2017.

   Danas je bilo malo teže ustati se. Boubacar i Eduardo imali su samo 10 minuta da nešto pojedu za doručak, dok su Samad i Alidzhan imali vremena samo za kavu.

   U 9:15 sati autobusom odlazimo u latvijsku školu. G. Smit također vozi, ali danas mu je kočenje puno lakše ide. Dolazimo u školu gdje su nas učenici dočekali i pozdravili pjesmom i plesom. Bouba su se svidjele lijepe dame. Došlo je vrijeme upoznavanja i svatko od nas se trebao predstaviti pred prepunom dvoranom učenika i nastavnika iz Latvije, Rumunjske i Hrvatske. Svaka čast Boubi i Eduardu! Dobro su obavili posao, dok su Samad i Eduardo još uvijek su bili malo sramežljivi.

   Učenici su krenuli u upoznavanje škole bez nastavnika. Eduardo prevodi sa engleskog jezika onima koji ga ne znaju i ne razumiju točno.
 
   Gospođa Kathleen i gospodin Smit odlaze na sastanak, dok se učenici okupljaju na dvije radionice kako bi se bolje upoznali. Tijekom prve radionice morali smo napraviti crtež o sebi. Tijekom druge radionice izradili smo čestitke. Boubacar je dobio mnoge pohvale za čestitku koju je izradio. Sve čestitke su prikupljene u kutiju i sutra ćemo ih podijeliti nasumice.

   Zajedno odlazimo na ručak, a zatim autobusom odlazimo u posjet dvorcu Jaunpils. Dvorac je bio prelijep i jako zanimljiv. Po starome, vrata i stepenice bili su preniski za Boubacara. Valjda su ljudi u prošlosti bili manji. Vidjeli smo dosta zastrašujućih slika na zidovima, ali i predivnu svadbenu dvoranu dvorca. Toalet je isto bio poseban i zanimljiv, izgrađen je na balkonu i zato se zimi na balkonu nalazio krzneni kaput. Kako su nam rekli, u podrumu dvorca živio je i duh. Zatim smo otišli pogledati topove. "Pucali" smo za oproštaj. Većina nas se jako šokirala.


   U dvorcu smo dobili i vodiča. Bilo je to prvo izlaganje i obilazak na engleskom jeziku. Srećom, g. Smit je bio u dvorcu. Shvatio je da ne razumijemo  i sve nam je ubrzo objasnio na nizozemskom. Čak su i Hrvati i Rumunji razumjeli Nizozemski gospodin Smit bolje nego vodiča i njezin engleski jezik.


   Autobusom se vraćamo natrag u Tukums. Po prvi put, Bouba nije zaspao! Razlog: djevojke iz Tukuma. Svi zajedno odlazimo u supermarket, ali ne Aldi i Rimi. Bouba i Alidzhan odustaju, jer će otići na pizzu koja je bila ogromna i jako ukusna. Bouba je uživao u razgovoru sa prijateljima, ali je morao zvati Samada da mu da ključ od sobe kada se bude vraćao pokraj pizerije.

    U 18:00 sati krenuli smo u restoran na večeru s Hrvatima, Latvijom i Rumunjima. Hrana je bila vrlo dobra. Gospodin Smit održao je govor, a Bubacar je sjedio na čelu stola.

   Nakon večere svi smo zajedno igrali razne igre. Najbolje je bilo na biljaru i zračnom hokeju. Igrali smo i protiv lokalnih mladića. Sve u svemu, bila je to vrlo lijepa večer.
   Vraćamo se u hotel. U sobi smo nastavili u razgovarati o večeri i odličnoj zabavi kujo smo imali.

 
Utorak, 25. travnja 2017

   Nakon doručka odlazimo u latvijsku školu. Igrali smo različite igre kako bismo se bolje upoznali. Svima se svidjela naša "Igre memorije" za koju su rekli da je jako zabavna. Puno smo se smijali! I Bingo je također bio zabavan. Zapravo, cijelo to jutro je bilo zabavno.
    Autobusom odlazimo u drugi odjel škole gdje nas je čekao obilan ručak. Bilo je svega: piletine, ribe, svinjetine, povrća, ukratko za svakoga po nešto. Na zidu je bila velika metalna konstrukcija koja je služila kao stalak za biljke, pa je Samad odmah došao na ideju i predložio da nešto takvo možemo napraviti i u našoj školi. Još samo moraju naručiti cijevi.
   Nakon kratkih posjeta redovnoj nastavi u školi, odlazimo pogledati plesnu predstavu učenika. To je bio tradicionalni ples koji su izvodili učenici od oko 6 godina. Tada su nas djeca pozvala na ples s njima.
   Kad smo sjeli pored pozornice došli su nam učenici. Mislili smo da moramo opet plesati. To je bila pogreška, došli su kako bi napravili selfie sa Boubuom.

   Kasnije, vozimo se u muzej čokolade. Nakon obilaska izrađujemo vlastite čokoladne praline i čokoladne lizalice. Bouba je bio vrlo uzbuđen. Vodička mu je predložila da ostane ovdje, a da će ona otići na pauzu. I Eduardo je bio vrlo dobar. Čak je primio aplauz. On je ljevoruk pa je morao izrađivati praline naopako, s druge strane. Alidzhan je bio vrlo zanimljiv i lijep s vrećicom za tiskanje čokoladne kreme, a što je već radio i kod svoje tetke. Već nakon pola sata rashlađivanja naših pralina i lizalica u  hladnjaku mogli smo ih probati.

 
   Vraćamo se u školu u Tukumsu za nastavak igara. Bilo je igara Poklon-poklon, Plesni krug, Kolo pjevanja (wacko wacko) i Slijepi krug. Boubacar je plesao sa Andreom. U Plesnom krugu pobijedili su nastavnici, a gospodin Smit je bio najbolji plesač. Zato je Samad samo sjedio i gledao. Ostale igre organizirali su učenici. Kao veliko "hvala", svi učenici koji su ovo organizirali dobili su torbu s logotipom projekta. U međuvremenu poslužena je večera.
 

   Nakon večere gospođa Aiva nas je sve pozvala da izvučemo broj, jer svaki broj pripada nekom čokoladnom poklonu! Poslije smo još odigrali plesa oko stolice, a zatim krenuli natrag u hotel. Utrčali smo u sobu i ponovo kanal 19, dok su Rumunjke ostale u hodniku s Boubom i vrhunskim igračem Eduardom.
 

 
Srijeda, 26. travnja

   Na doručku smo vidjeli da je gospodin Pacquée jeko bolestan i da treba natrag u krevet. U školi smo dobili prezentaciju o hrani u Latviji. Zatim slijedi grupna igra koja se zove "Tropska kiša". Stajali smo u velikom krugu i onda smo cvrčali jedan po jedan. Trebali ste početi kada ste čuli osobu do vas. Nije bilo tako lako svima iako izgleda jednostavno. Kada smo to završili nastavili smo igru, ali smo sada pucketali prstima i stupali nogama. Tako je "Tropska kiša" postajala sve glasnija i glasnija.

    U hotelu jedemo juhu, piletinu sa rižom, a gospodin Pacquée nam se pridružio, ali i dalje izgleda jako loše. Nakon večere imati ćemo posjet Tukumsu, a zatim slijedit pretraživanje fotografija.

    Navečer idemo u supermarket s gospođom Kathleen kako bi kupili potrepštine za sutrašnji ručak, jer odlazimo na izlet na Baltičko more.

Četvrtak, 27. travnja

   U 9 sati polazimo autobusom do Kolke. Prolazimo kroz veliki rezervat prirode i usput stajemo na nekoliko lokacija. Bouba i dalje tvrdo spava. On stvarno može spavati bilo gdje!

   Naša prva postaja bila je u Riganskom zaljevu. Šetali smo šumom sve do more! Iz mora su virile velike stijene i upravo to je bila prekrasna pozadina za fotografiranje.

   Sljedeća stanica bila je na nekoj vrlo staroj strmoj bijeloj pješčanoj dini pokraj šume. Šetnica je bila obilježena veliki drvećem i staza je vodila sve do vrha dine. Vidjeli smo stablo koje su razbacali dabrovi. Priroda je ovdje bila uistinu predivna.

   Nakon šetnje smo se zaustavili pokraj trgovine gdje smo mogli kupiti nešto za piće i nešto pojesti. Ali, odjednom je počela vrlo jaka kiše. Morali smo se skloniti u autobus i tu smo sjedili i jeli.

   Kad je prošlo najgore, ponovo smo krenuli u šetnju prema moru, do Kolke. Prošli tjedna ovdje je bilo tako veliko nevrijeme da smo pokraj stijena pronašli uginule ribe. Tu smo vidjeli i spomenik uklesan u kamenu.

   Posljednja postaja izleta bila je posjet velikom kamenom mostu. Šetali smo pored rijeke i promatrali prelijep vodopad koji je bio širok više od 240 metara, najširi u Europi. Tu smo vidjeli kako lososi iskaču iz vode i plivaju uzvodno protiv struje. Pokušavali su preskočiti vodopad.

   Povratak u Tukums i večera (pizza) s učenicima iz Rumunjske. Zajedno smo se vratili u hotel, nakon čega su Bouba, Alidzhan i Eduardo otišli u istraživanje grada sa učenicima iz latvijske škole. Promatrali su more i zalazak sunca kroz gustu šumu. Kao što je Eduardo rekao: "Savršen dan".
 

 
Petak, 28. travnja

   Nakon doručka krećemo prema školi. Tu su nas upoznali sa tradicijama Latvije i festivalima. Svi učenici podijeljeni su u tri skupine, a sve aktivnosti su usmjerene da se još bolje upoznamo, ali i tako i međusobno učimo jedni od drugih o njihovim zemljama.

   U računalnoj učionici igramo kviz o Latviji i sve što smo naučili u proteklom tjednu. Svi su odgovorili odlično i dobili visoke ocjene!. Naravno, djevojka iz Latvije osvojila je prvo mjesto, a drugo i treće mjesto pripalo je djevojkama iz Hrvatske. Bile su vrlo pametne.

   Nakon ručka u školi odlazimo u Nacionalni park Kemeri. Djevojke iz Rumunjske prave veliku buku i straše sve životinje u šumi. Naš vodič vodi nas do pješačkih staza kroz neku vrstu močvare. Svugdje su bile male lokve koje su vrlo duboke i u njima nema riba jer je voda vrlo kisela. Ovdje može rasti samo dvije vrste drveća. Na vidikovcu smo imali predivan, savršen pogled na okolicu.

   Navečer je uslijedila oproštajna večera u našem hotelu. Prije večere otišli smo u suvenirnicu kupiti poklone i razglednice. Prvo napišite razglednicu, a zatim odlazite na kat, do recepcije i tu predate razglednicu za slanje ...
   Igrali smo se sa učenicima latvijske škole i vrijeme  je brzo prošlo, a nastavnici su nas već čekali za stolom. Eduardo je morao završiti igru!
 

   Nakon večere uslijedili su oproštajni govori. Nastavnici iz svake zemlje dobili su potvrde i fotografiju kao suvenir. Nakon govora i aplauza odlazimo na kuglanje.
 

Subota, 29. travnja

    U 4:30 odlazimo na aerodrom u Rigu!
   G. Smit vozi cestom koju dobro poznaje. I kočenje  mu sada već ide jako dobro. Ostavljamo minibus i odlazimo u zračnu luku. Prijava, prtljaga, provjere, sve ide glatko. Na letu su svi bili vrlo tihi. Ovaj put svatko je malo odspavao, a ne samo Boubacar...