IZVJEŠĆE IZ TUKUMSA ~ Travanj 2017.
|
Subota, 22.
travnja 2017.
U 7 sati smo dočekali
gospodina Smita na glavnom kolodvoru u Antwerpenu, a zatim smo
krenuli vlakom do zračne luke u Zaventemu. Tamo je
Alidzhan prvi put provjeren.
Svatko je skenira svoju putnu ispravu, pa tako je i Samad skenira,
ali je prošao kroz pogrešna vrata. Posljedica: Alidzhan se više
ne može vratiti među nas bez pomoći dviju zgodnih dama ...
Mislimo da je to i bila njegova namjera.
Nakon svih provjera u
zračnoj luci, Boubacar je zaustavljen. U ručnoj
prtljazi još je imao šampon, dezodorans za kožu...
Na kraju idemo autobusom do
aviona. Boubacar ne može spustiti stolić koji smeta njegovim
dugim nogama. Zato dobiva dva sjedeća mjesta i može spavati.
Samad stavlja glavu na sjedalo ispred njega i odlazi
na spavanje. Motor aviona pretjerano je
glasan i iritantan. (Zrakoplov sa propelerima)
Sjeli smo u Rigu i preuzeli
auto. Moramo dugo čekati i to na kiši, ali i mokri
od snijeg na 6 ° C. Samad kaže: "Je li to
gotovo za danas ili ima još i od sutra?"
Za kraj, zadnje
iznenađenje - gospodin Smit napominje da auto ne može prebaciti
u brzinu, to je valjda "automatski". Također
ne može dohvatiti pedale zbog kratkih nogu. Na žalost,
Bouba mu ne može pomoći. G. Smit postaje jako napet.
Teško je postaviti pravilna položaj da bi mogao voziti
automobil. Jedna stvar koju je gospodin Smit
odmah našao bez problema bila je kočnica. Pri prvom
kočenju svi smo poletjeli naprijed, što je izazvalo dosta
smijeha!
Bez novih problema stigli smo u naš
hotel. Ostavili smo prtljagu u sobe i
odlazimo jesti pizze, a zatim odlazimo u šetnju Tukumsom, te u
supermarket za Boubanu.
Gospodin Pacquée vodi nas na kuglanje i
Alidzjan odlazi na piće. Eduardo postaje
zvijezda kuglane jer ponekad nije znao u kojem smjeru treba
bacati kuglu.
Nakon dvije partije
kuglanja neki od nas odlaze u sobu da se odmore, dok drugi
odlaze na još jedno piće pa u sobe. Gospodin Smit,
g. Pacquée i Alidzjan vraćaju se u Rigi u 23.00 kako bi dočekali
učenike i nastavnike iz Hrvatske.
Nedjelja,
23. travnja 2017. - Riga
Probudite se u sedam sati jer
nam je već u osam sati doručka, a u devet sati odlazimo pješke
do stanice u Tukumsu, a zatim dalje vlakom do Rige. Priključili
su nam se i prijatelji iz Hrvatske.
Boubacar odmah zaspi u vlaku. Dolazimo u Rigu i idemo do trga sa
Latvijanskim kipom slobode gdje nas čeka naš vodič.
Vidjeli smo smjene vojne straže, a što je tradicija kojom se
ističe poštovanja Latvijske slobode. Naš vodič nam pokazuje
stari dio grada Rige. Nakon dvosatne šetnje, svi smo bili jako
gladni. Učenici su dobili nešto novca i imali smo pravo sami
izabrati restoran. Nismo nikome htjeli reći o KFC-u. Naši
nastavnici izabrali su drugi restoran sa nastavnicima iz
Hrvatske. U 16.30 smo se sastali ispred Kipa slobode.
Vraćamo se do željezničke stanice i vlakom natrag u Tukums. Po
starome običaju, Bouba spava i u snu! Jasno je da je lijep
spavač, jer su se djevojke odmah okupile oko pokraj njega.
Po povratku u Tukums otišli smo u veliku šetnju po prirodi u
kojoj je dominirala velika skulptura. Dan prije smo vidjeli i
brzo hodanje. Ova je skulptura izrađena od metala. Samad kao
majstor objašnjava materijal i tehniku zavarivanja.
Pokazali smo put našim hrvatskim prijateljima (wink Eduardo) do
supermarketa. Mislili smo da će restoran u hotelu biti otvoren,
ali to je bila pogreška ... Ponovo natrag u supermarket. Srećom,
već znamo pu!
Nakon večere Boubacar je u sobi brzo ponovno zaspao. Mi ostali smo
gledali
neki film na nekom kanalu, dok su nastavnici bili u sobi sa
prijateljima iz hrvatske. U ponoć svi su već zaspali, ali osim
Samada.
|
|
Ponedjeljak, 23. travnja 2017.
Danas je bilo malo teže ustati se. Boubacar i Eduardo imali su
samo 10 minuta da nešto pojedu za doručak, dok su Samad i
Alidzhan imali vremena samo za kavu.
U 9:15 sati autobusom odlazimo u latvijsku školu. G. Smit također
vozi, ali danas mu je kočenje puno lakše ide. Dolazimo u školu
gdje su nas učenici dočekali i pozdravili pjesmom i plesom.
Bouba su se svidjele lijepe dame. Došlo je vrijeme upoznavanja i
svatko od nas se trebao predstaviti pred prepunom dvoranom
učenika i nastavnika iz Latvije, Rumunjske i Hrvatske. Svaka
čast Boubi i Eduardu! Dobro su obavili posao, dok su Samad i
Eduardo još uvijek su bili malo sramežljivi.
Učenici su
krenuli u upoznavanje škole bez nastavnika.
Eduardo prevodi sa engleskog jezika onima koji ga ne znaju i ne
razumiju točno.
Gospođa Kathleen
i gospodin Smit odlaze na sastanak, dok se učenici okupljaju na
dvije radionice kako bi se bolje upoznali.
Tijekom prve radionice morali smo napraviti crtež o sebi.
Tijekom druge radionice izradili smo čestitke.
Boubacar je dobio mnoge pohvale za čestitku koju je izradio.
Sve čestitke su prikupljene u kutiju i sutra ćemo ih
podijeliti nasumice.
Zajedno odlazimo na ručak, a zatim autobusom odlazimo u posjet
dvorcu Jaunpils. Dvorac je bio prelijep i jako zanimljiv. Po
starome, vrata i stepenice bili su preniski za Boubacara. Valjda
su ljudi u prošlosti bili manji.
Vidjeli smo
dosta zastrašujućih slika na zidovima, ali i predivnu svadbenu
dvoranu dvorca.
Toalet
je isto bio poseban i zanimljiv,
izgrađen je na balkonu i zato se zimi na balkonu
nalazio krzneni kaput. Kako su nam rekli, u podrumu dvorca
živio je i duh. Zatim smo otišli pogledati topove.
"Pucali" smo za oproštaj. Većina
nas se jako šokirala.
U dvorcu smo dobili i
vodiča. Bilo je to prvo izlaganje i obilazak na engleskom
jeziku. Srećom, g. Smit je bio u dvorcu. Shvatio je da ne
razumijemo i sve nam je ubrzo objasnio na nizozemskom.
Čak su i Hrvati i Rumunji razumjeli Nizozemski
gospodin Smit bolje nego vodiča i njezin engleski jezik.
Autobusom se vraćamo natrag u Tukums. Po prvi put, Bouba nije
zaspao! Razlog: djevojke iz Tukuma. Svi zajedno odlazimo u
supermarket, ali ne Aldi i Rimi. Bouba i Alidzhan odustaju, jer
će otići na pizzu koja je bila ogromna i jako ukusna. Bouba je
uživao u razgovoru sa prijateljima, ali je morao zvati Samada da
mu da ključ od sobe kada se bude vraćao pokraj pizerije.
U 18:00 sati
krenuli smo u restoran na večeru s Hrvatima, Latvijom i
Rumunjima. Hrana je bila vrlo dobra. Gospodin
Smit održao je govor, a Bubacar je sjedio na čelu stola.
Nakon večere svi smo
zajedno igrali razne igre. Najbolje je bilo na
biljaru i zračnom hokeju. Igrali smo i protiv
lokalnih mladića. Sve u svemu, bila je to vrlo lijepa
večer.
Vraćamo se u hotel. U sobi smo nastavili u razgovarati
o večeri i odličnoj zabavi kujo smo imali.
|
|
|
Utorak, 25. travnja 2017
Nakon doručka odlazimo u
latvijsku školu. Igrali smo različite igre kako bismo se bolje
upoznali. Svima se svidjela naša "Igre memorije" za koju su
rekli da je jako zabavna. Puno smo se smijali! I Bingo je
također bio zabavan. Zapravo, cijelo to jutro je bilo zabavno.
Autobusom odlazimo u drugi odjel škole gdje nas je čekao
obilan ručak. Bilo je svega: piletine, ribe, svinjetine, povrća,
ukratko za svakoga po nešto. Na zidu je bila velika metalna
konstrukcija koja je služila kao stalak za biljke, pa je Samad
odmah došao na ideju i predložio da nešto takvo možemo napraviti
i u našoj školi. Još samo moraju naručiti cijevi.
Nakon kratkih posjeta redovnoj nastavi u školi,
odlazimo pogledati plesnu predstavu učenika.
To je bio tradicionalni ples koji su izvodili učenici od oko 6
godina. Tada su nas djeca pozvala na ples s
njima.
Kad smo sjeli
pored pozornice došli su nam učenici. Mislili smo da moramo opet
plesati. To je bila pogreška, došli su kako
bi napravili selfie sa Boubuom.
Kasnije, vozimo se u muzej
čokolade. Nakon obilaska izrađujemo vlastite
čokoladne praline i čokoladne lizalice. Bouba je bio vrlo
uzbuđen. Vodička mu je predložila da ostane ovdje, a da će
ona otići na pauzu. I Eduardo je bio vrlo dobar. Čak je primio
aplauz. On je ljevoruk pa je morao izrađivati
praline naopako, s druge strane. Alidzhan je
bio vrlo zanimljiv i lijep s vrećicom za tiskanje čokoladne
kreme, a što je već radio i kod svoje tetke.
Već nakon pola sata rashlađivanja naših pralina i lizalica u
hladnjaku mogli smo ih probati.
Vraćamo se u školu u Tukumsu za nastavak igara. Bilo je igara
Poklon-poklon, Plesni krug, Kolo pjevanja (wacko wacko) i
Slijepi krug. Boubacar je plesao sa Andreom. U Plesnom krugu
pobijedili su nastavnici, a gospodin Smit je bio najbolji
plesač. Zato je Samad samo sjedio i gledao. Ostale igre
organizirali su učenici. Kao veliko "hvala", svi učenici koji su
ovo organizirali dobili su torbu s logotipom projekta. U
međuvremenu poslužena je večera.
Nakon večere
gospođa Aiva nas je sve pozvala da izvučemo broj, jer svaki broj
pripada nekom čokoladnom poklonu! Poslije smo još
odigrali plesa oko stolice, a zatim krenuli natrag u hotel.
Utrčali smo u sobu i ponovo kanal 19, dok su
Rumunjke ostale u hodniku s Boubom i vrhunskim igračem Eduardom.
|
|
|
|
Srijeda, 26. travnja
Na doručku smo vidjeli
da je gospodin Pacquée jeko bolestan i da treba natrag u krevet.
U školi smo dobili prezentaciju o hrani u Latviji. Zatim slijedi
grupna igra koja se zove "Tropska kiša". Stajali smo u velikom
krugu i onda smo cvrčali jedan po jedan. Trebali ste početi kada
ste čuli osobu do vas. Nije bilo tako lako svima iako izgleda
jednostavno. Kada smo to završili nastavili smo
igru, ali smo sada pucketali prstima i stupali nogama.
Tako je "Tropska kiša" postajala sve glasnija i
glasnija.
U hotelu jedemo juhu, piletinu sa rižom, a
gospodin Pacquée nam se pridružio, ali i dalje izgleda jako
loše. Nakon večere imati ćemo posjet Tukumsu, a zatim
slijedit pretraživanje fotografija.
Navečer idemo u supermarket s gospođom Kathleen
kako bi kupili potrepštine za sutrašnji ručak, jer odlazimo na
izlet na Baltičko more.
|
|
Četvrtak, 27. travnja
U 9 sati polazimo
autobusom do Kolke. Prolazimo kroz veliki rezervat prirode i
usput stajemo na nekoliko lokacija. Bouba i dalje
tvrdo spava. On stvarno može spavati bilo
gdje!
Naša prva postaja bila je u
Riganskom zaljevu. Šetali smo šumom sve do more!
Iz mora su virile velike stijene i upravo to je bila prekrasna
pozadina za fotografiranje.
Sljedeća stanica bila je na
nekoj vrlo staroj strmoj bijeloj pješčanoj dini pokraj šume.
Šetnica je bila obilježena veliki drvećem i staza je vodila sve
do vrha dine. Vidjeli smo stablo koje su razbacali dabrovi.
Priroda je ovdje bila uistinu predivna.
Nakon šetnje
smo se zaustavili pokraj trgovine gdje smo mogli kupiti nešto za
piće i nešto pojesti. Ali, odjednom je počela
vrlo jaka kiše. Morali smo se skloniti u
autobus i tu smo sjedili i jeli.
Kad je prošlo
najgore, ponovo smo krenuli u šetnju prema moru, do Kolke.
Prošli tjedna ovdje je bilo tako veliko nevrijeme da
smo pokraj stijena pronašli uginule ribe. Tu
smo vidjeli i spomenik uklesan u kamenu.
Posljednja
postaja izleta bila je posjet velikom kamenom mostu.
Šetali smo pored rijeke i promatrali prelijep
vodopad koji je bio širok više od 240 metara, najširi u
Europi. Tu smo vidjeli kako lososi iskaču iz vode i
plivaju uzvodno protiv struje. Pokušavali su
preskočiti vodopad.
Povratak u Tukums i večera
(pizza) s učenicima iz Rumunjske. Zajedno smo se vratili u
hotel, nakon čega su Bouba, Alidzhan i Eduardo
otišli u istraživanje grada sa učenicima iz latvijske škole.
Promatrali su more i zalazak sunca kroz gustu šumu.
Kao što je Eduardo rekao: "Savršen dan".
|
|
|
Petak, 28. travnja
Nakon doručka krećemo prema
školi. Tu su nas upoznali sa tradicijama Latvije i festivalima.
Svi učenici podijeljeni su u tri skupine, a sve aktivnosti su
usmjerene da se još bolje upoznamo, ali i tako i međusobno učimo
jedni od drugih o njihovim zemljama.
U računalnoj
učionici igramo kviz o Latviji i sve što smo naučili u proteklom
tjednu. Svi su odgovorili odlično i dobili
visoke ocjene!. Naravno, djevojka iz Latvije osvojila je
prvo mjesto, a drugo i treće mjesto pripalo je
djevojkama iz Hrvatske. Bile su vrlo pametne.
Nakon ručka u
školi odlazimo u Nacionalni park Kemeri.
Djevojke iz Rumunjske prave veliku buku i straše sve životinje u
šumi. Naš vodič vodi nas do pješačkih staza kroz neku
vrstu močvare. Svugdje su bile male lokve koje su
vrlo duboke i u njima nema riba jer je voda vrlo kisela.
Ovdje može rasti samo dvije vrste drveća.
Na vidikovcu smo imali predivan, savršen pogled na
okolicu.
Navečer je uslijedila
oproštajna večera u našem hotelu. Prije večere otišli smo u
suvenirnicu kupiti poklone i razglednice. Prvo
napišite razglednicu, a zatim odlazite na kat, do recepcije i tu
predate razglednicu za slanje ...
Igrali smo se sa učenicima latvijske škole i vrijeme je brzo
prošlo, a nastavnici su nas već čekali za stolom. Eduardo je
morao završiti igru!
Nakon večere uslijedili
su oproštajni govori. Nastavnici iz svake zemlje dobili su
potvrde i fotografiju kao suvenir. Nakon govora i
aplauza odlazimo na kuglanje.
|
|
Imamo tri staze!
Prvo se igramo s učenicima drugih škola koje
smo u međuvremenu dobro upoznali. Nakon toga
igramo i protiv nastavnika.
Prekrasnom večernjom zabavom završava naš
nezaboravni tjedan u Latviji!
|
|
|
|
Subota, 29. travnja
U 4:30 odlazimo na aerodrom u Rigu!
G. Smit vozi cestom koju
dobro poznaje. I kočenje mu sada već ide jako dobro.
Ostavljamo minibus i odlazimo u zračnu luku. Prijava, prtljaga,
provjere, sve ide glatko. Na letu su svi bili vrlo tihi. Ovaj
put svatko je malo odspavao, a ne samo Boubacar...
|
|