Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar zakoračila je na petu stepenicu NAIS projekta. Četiri nastavnika (projektni koordinator Edin Kadić, Ivana Lučić, Ante Ražnjević i Ivan Raspović) su krenuli punim jedrima naprijed prema školi domaćinu, „Liceju tehnologije Francisc Neuman“ u Aradu. Osim našeg NAIS tima, u Arad stižu i predstavnici Opće srednje škole iz Tukumsa u Latviji i Sint-Jozefinstituut BuSO iz Antwerpena u Belgiji. U ovoj razmjeni koja je trajala od 3. do 10. ožujka 2018. zaista smo imali pune ruke posla i ugodnih obaveza, ali je naglasak i dalje bio na prezentiranju primjera dobre prakse uključivanja učenika s posebnim potrebama i učenika koji dolaze iz raznih socijalno osjetljivih sredina u redovni odgojno –obrazovni proces.

Subota, 3. ožujka

   Ujutro je započela naša avantura iz Čakovca, gdje smo prenočili dan prije zbog izuzetne hladnoće, snijega i snježne kiše na hrvatskim cestama. Ipak, ni veliki snijeg ni kiša koji su nas pratili cijelim putem do Čakovca i granice nisu nam pokvarile dobro raspoloženje, a koje se nastavilo i ujutro nastavkom putovanja kroz Mađarsku. Budući da smo putovali osobnim automobilom uzeli smo stvari u svoje ruke i laganim tempom, uz česta zaustavljanja za okrijepe, vozili smo se sunčanom Mađarskom.
 
     Napokon, oko 13 sati, napokon smo stigli u Arad! Junak dana je svakako bio naš vozač, profesor Kadić, a mlade snage su se uz njegovu ugodnu vožnju odmarale i čuvale energiju za tjedan koji je pred nama.
   Smjestili smo se u hotel u samom centru grada i odmah krenuli u istraživanje: upoznavanje sa obližnjim znamenitostima, kulturom, poviješću, ali i gastronomije ovog zanimljivog grada na rijeci Morišu.
 
   Kako bi malo obnovili energiju odlučili smo sjesti u jedan od izuzetno velikog broja kafića u glavnoj ulici Arada. Ali, već nakon nekoliko minuta na vratima su se pojavili nama dragi prijatelji, partneri iz Antwepena. Belgijska ekipa je tek došla i odmah je, kao i mi, krenula u "istraživanje" Arada. Veseloj ekipi nedostajao je samo tim iz Latvije koji je došao kasnijim avionskim letom i poslije nam se pridružili.
   U 19 sati došlo je vrijeme neslužbenog okupljanja i prva zajednička večera u Aradu. Koordinatorica iz Arada, gospođa Adina srdačno nas je pozdravila, uputila u plan ovog boravka, te nas povela na druženje koje se nastavilo do kasna, bez obzira na dug put i dan koji se činio kao da nema kraja. Svi smo odjednom bili puni energije i nastavili beskrajne neformalne razgovore o projektu, projektnim zadacima, planovim, ali i dosadašnjim iskustvima primjene stečenih iskustava iz našeg zajedničkog projekta. Razgovor je potrajao do dugo u noć, jer sutra nas ne očekuje naporan radni dan.

Nedjelja, 4. ožujka

  Prvi radni dan (nedjelja) bio je rezerviran za upoznavanje sa Rumunjskom i posebno ovom regijom, a uz turistički obilazak Temišvara, grada koji je udaljen od Arada 60 kilometara i koji je najviše poznat upravo po pobuni naroda protiv komunističke vlasti. Također, to je grad koji je prvi dobio električno osvjetljenje u Europi, a u kome se kriju brojni kulturno-povijesni spomenici raznih vjera.
   Usprkos izuzetnoj hladnoći (-11 C) vidjeli smo brojne zanimljivosti, među kojima se izdvajaju tri glavna gradska trga (Trg ujedinjenja, Trg pobjede i Trg slobode), prekrasna katedrala, veličanstvena zgrada opere i narodno kazalište, pivnica stara 300 godina…

    Budući da je bilo izrazito hladno, gorjeli smo od želje za toplim napitkom u obližnjem kafiću. Nakon posjeta još nekih znamenitosti "pobjegli" smo na ručak u zaniljiv stari, tradicionalni restoran i pivnicu rustikalnog i poviješću obilježenog ambijenta. Tu smo pored njihovog tradicionalnog i dobrog piva kušali njihovu još bolju tradicionalnu hranu.

   Vrijeme zaleđenog povratka u Arad! Naš minibusu postao je mjesto smijeha i razmijene dojmove, a sat vremena vožnje pretvorio se u rezimiranje dogodovština iz Temišvara.
   Prvi uzbidljiv "radni" dan  zaključen je zajedničkom večerom dobrodošlice sa domaćinima, a u kojoj smo svi uživali.
   Ni nakon toga nismo klonuli duhom već se druženje premjestilo u hotelske sobe, uz smijeh i glazbu.

Ponedjelja, 5. ožujka

  Prvi pravi radni dan.
   Odmah nakon doručka zaputili smo se prema školi u kojoj smo se sastajali svako jutro u 9:30 sati. Ravnateljica, koordinatorica i ostali nastavnici svima su nam poželjeli toplu dobrodošlicu. Koordinatorica Adina nam ukratko predstavlja tjedni program, a zatim smo joj uručili pokolone. „Licej tehnologije Francisc Neuman“ je srednja tehnička škola koja obrazuje učenike za zanimanja frizerke, kozmetičarke, krojačice. To je jedina škola u Aradu koja je dobila priznanje VET mobilnosti. Nalazi se u povijesnom dijelu grada, a pored nje je stari židovski park.. Nakon obilaska škole, koordinatorica nam je predstavila voditeljicu centra „Rainbow“ kojeg smo posjetili. Inače, tu dolaze djeca (uglavnom iz siromašnih obitelji) nakon vrtića ili škole kako bi proveli ostatak slobodnog vremena. Nastavnici pišu s djecom domaće radove, organiziraju zanimljive aktivnosti i druženja, a djeci su osim nastavnika na raspolaganju i odgajatelji te psiholog. Zanimljivo je kako sve troškove snosi vlada, a djeca imaju i besplatan ručak. Također, učenici mogu biti u centru i za vrijeme praznika.

   Uslijedio je posjet drugoj školi u kojoj se nalazi osnovna škola i gimnazija. Zgrada je nedavno obnovljena i za oko su nam zapale lijepo uređene učionice. Posebno zanimljivo bilo je upoznati romsku djecu, ali i prisustvovati nastavi romskog jezika. Cilj te nastave je očuvanje tradicije, ali i omogućavanje jednakih uvjeta i kogućnosti za sve. Naglasili su nam da romska djeca moraju znati i rumunjski jezik, ali smo primijetili da večina učenika osim engleskoga uče i francuski jezik.

   Slijedlo je uponavanje sa „Centrom za savjetovanje nastavnika“ (Teacher training center) i njegovim osobljem. U Centru radi nekoliko psihologa, pedagoga, školskih savjetnika i logopeda, as vi sa ciljem pružanja svojih usluga djelatnicima vrtića, osnovnih i srednjih škola.
   Osim psihološke potpore, centar nudi nastavnicima profesionalno savjetovanje i usavršavanje u karijeri. Također, imali smo mali oblik „teambuildinga“ jer smo svi zajedno učili tradicionalni rumunjski ples „alunelu“, a razvijali smo i socijalne vještine različitim aktivnostima upoznavanja i predstavljanja.

   Domaćini su brižno pazili na našu prehranu tako da smo svakodnevno ručali u restoranu nadomak škole domaćina (da ne gubimo vrijeme!), a tijekom radionica, predavanja i seminara u školi, pauze su popunjavanje  predasima uz rumunjsku kavu (?!), kolače i čokoladu. Zato smo se večeri prepuštali zajedničkim degustacijama rumunjske gastronomije i istraživanju manje poznatih četvrti Arada.

    Neophodni je ipak napomenuti da se naša Erasmus obitelj najviše zbližila tijekom tih neformalnih druženja kako na privatnom, tako i na profesionalnom planu. Upravo u takvim trenucima dolazilo je do razmjene korisnih informacija, razmišljanja, poređenja vezanih uz naše struke, ali i uz misao vodilju našeg projekta: rad na poboljšanju uvjeta za učenike s posebnim potrebama i učenike koji dolaze iz raznih socijalno osjetljivih sredina.

    Prvi radni dan je zaokružen prelijepim dvosatnim turističkim obilaskom Arada. Mlada vodičkinja se uistinu potrudila detaljno o zaniljivo nam predstaviti znamenitosti svoga grada: gradsku vijećnicu i tvrđavu, kazalište, palaču kulture, katoličku katedralu, pravoslavne crkve i katedrale, sinagogu, i još mnoštvo sitnbica ovog zaniljivog rumunjskog grada.

Utorak, 6. ožujka

   Nastavnici iz Latvije, Belgije i Hrvatske održali su zanimljiva predavanja o specifičnostima i metodama sustava vođenja u njihovim školama. Profesor Edin Kadić je predstavio našu školu, projekte kojim se bavimo i specifičnosti rada. Zatim je pedagoginja Ivana Lučić prikazala programe učenja za djecu s posebnim potrebama u Hrvatskoj, primjere dobre prakse u radu s učenicima s poteškoćama u našoj školi kao i područja rada koja bi se mogla poboljšati. Nakon svih prezentacija došli smo do zaključka kako je od velike važnosti razmjena iskustava i znanja jer na taj način kreiramo nove ideje i preporuke za daljnji rad. Komparativnom analizom svih predavanja pokazali smo u punom svjetlu zainteresiranost za nove poglede na dobru praksu uključivanja svih učenika. Slijedile su različite problemske aktivnosti u kojima su sudjelovali svi timovi.
   Popodnevni dio dana protekao je u slušanju zanimljivih predavanja.
   Prvo predavanje održali su predstavnici „Županijske agencije za zapošljavanje radne snage“, a koja nudi informiranje i profesionalno savjetovanje svojim građanima, ali i novčanu pomoć u pronalaženju posla. Nadalje, daju informacije o tržištu rada, pomažu u razvijanju sposobnosti i samoinicijativnosti, spajaju radnike i poslodavce te nude programe za razvijanje potrebnih vještina. Nakon završenog formalnog obrazovanja, građani se javljaju u ovu agenciju i dobivaju bonus od 100 eura. Time se propagira ideja o jednakim uvjetima pronalaženja posla za sve.
   Dan smo zaključili zanimljivim predavanjem i radionicama na temu „Planiranje karijere“. Raspravljali smo o značenju riječi „karijera“, načinima razvijanja pojedinca te o važnosti kontinuiranog usavršavanja i rada na sebi.

Srijeda, 7. ožujka

   Ne kaže se bez razloga da bez muke nema nauke tako da je i srijeda obilježena sličnom radnom dinamikom. Školska savjetnica nam je predstavila njihov Erasmus+ projekt koji naglasak stavlja na razvijanje kompetencija i vještina mladih koji će u skoroj budućnosti zakoračiti na tržište rada. Također, gledali smo videe u kojima njihovi učenici govore o studiju kojeg bi željeli upisati te o poduzimanju koraka koji vode ostvarenju konkretnog cilja.

   Dok je muški dio našeg NAIS tima sudjelovao na radionicama „Učiti kako učiti“, „Upravljanje vremenom“, pedagoginja Ivana je prisustvovala nastavi francuskog jezika (jer je po zvanju i nastavnica francuskog jezika), dok je profesor Kadić pozvan u posjet Višoj medicinskoj školi Arad. Upoznao se sa radom Škole, polaznicima i nastavnicima, te u jednosatnom upoznavanju i razgovoru predstavio smjernice neke moguće buduće suradnje ove više škole i naše Medicinske škole u Zadru.

   Slijedio je posjet područnoj školi koja također nudi zanimanja za frizerku i krojačicu. U međuvremenu održan je i sastanak školskih koordinatora na kojem su analizirali dosadašnje suradnje i aktivnosti škola sudionica u projektu, te su planirali buduće aktivnosti i pripreme za završni susret u Zadru.


   Poslije podne smo posjetili udrugu „Integra“ (Udruga za osobe s mentalnim poteškoćama) koja je ostavila dubok dojam na sve nas.
   Ova posjeta bila je poglavlje za sebe. Udrugu polazi desetak polaznika, a osnovala ju je majka jednog od djeteta s Down sindromom. Na njen poticaj pridružili su joj se i drugi roditelji sa svojom djecom s poteškoćama.
   Cilj udruge je djecu s Down sindrom socijalizirati i integrirati u društvo kroz niz različitih tipova radionica (glume, plesa, pjevanje….).
   Zaista smo se osjećali posebno kada su djeca za nas izvela malu kazališnu predstavu („Vodene kapljice“) pod vodstvom svog mentora, mladog profesionalnog kazališnog glumca koji s njima radi volonterski. Osvojili su naša srca i na trenutak smo svi gledali kroz ružičaste naočale.
   Pri odlasku, sve dame su od polaznika „Integre“ na poklon dobile cvijeće i bezbroj toplih zagrljala!

Četvrtak, 8. ožujka

   I dalje smo hrabri na djelima i od 9:30 sati počinjemo s radionicama i predavanjima.

   Školska savjetnica nas je upoznala sa različitim pedagoško–psihološkim upitnicma koje provodi sa svojim učenicima, a s ciljem razvijanja svijesti o vlastitoj osobnosti, vrijednostima i sposobnostima. Neki od upitnika su: višestruka inteligencija, upitnik o stavovima, upitnik o stilovima učenja… Osim toga, na ovaj način učenici se usmjeravaju u karijeri.
   Odlučili smo ići u korak s vremenom, preuzeti pozitivne primjere s kojima smo se upoznali i uskoro ćemo i mi sami provesti sličnu radionicu i u našoj školi u Zadru.

   Navečer smo uz zajedničku večeru i druženje svih sudionika projekta obilježili „Dan žena“.

Petak, 9. ožujka

   Sve što je lijepo kratko traje. Osvanuo je i zadnji dan druženja naše Erasmus obitelji.

 
  Osim u pravom proljetnom vremenu, u petak smo posebno uživali u predavanju gospodina Cristiana Ianosdana koji nam je na zanimljiv i kreativan način približio povezanost između obrazovanja, karijere i procesa globalizacije. Raspravljali smo o rapidnim promjenama koje su sveprisutne u obrazovnom sustavu i o važnosti razvijanja kreativnog razmišljanja i rada nastavnika. Kakva će biti škola u budućnosti?

   Jedan od glavnih problema je nezainteresiranost učenika za određene nastavne sadržaje, ali i brza dostupnost svim informacijama. Kako poticati učenike u takvom okruženju? Kako ih pripremiti za okolinu u kojoj žive?

    Razvili smo pravu debatu na europskoj razini uspoređujući iskustva nastavnika u Latviji, Belgiji, Rumunjskoj i Hrvatskoj.

   Ostatak dana smo svi iskoristili za kupovanje suvenira i uživanju u rumunjskom suncu. Tek uz neformalna druženja, ali i sastanak koordinatora o daljnjim aktivnostima na NAIS projektu, pripremali smo se za oproštaj od predivnih domaćina na završnoj oproštajnoj večeri na nekom udaljenom seoskom imanju.
 
    Vozili smo se sat vremena do gradića Ineu koji ima oko 9.000 stanovnika i tu smo u prekrasnom restoranu uživali u tradiconalnoj rumunjskoj hrani i glazbi, te kušali i domaće vino. Svi smo izrazili jedno veliko hvala rumunjskoj koordinatorici, gospođi Adini na gostoprimstvu, odličnoj organizaciji i programu.

   Nakon povratka u Arad naše druženje se nastavilo u centru grada i sažecima naših dojmova sa ove razmjene.
 

   Ipak smo se u subotu morali rastati od predivnih domaćina koji su nam svoj grad ostavili u tako lijepoj uspomeni. Bilo nam je žao ponovno se rastajati znajući da nas doskora čeka neki novi susret i ponovno okupljanje SVIH nas u Zadru, na završnoj razmjeni u listopadu.

    Pozdravili smo se sa timovima i domaćinima, te puni dojmova i novih iskustava uputili se prema „Lijepoj našoj“.